Prije dosta vremena moje interesovanje za infernalnog duha Beliala, koji je također spominjan u Goetiji, dostiglo je vrhunac. Pročitao sam njegov opis u Goetiji i nemam potrebe za njegovim uslugama, a ipak sam se pitao šta ima za ponuditi ako ga prizovem. Za one koji ne znaju ko je, evo. Ukratko, on je visoko rangirani infernal i navodi se da je stvoren odmah nakon Lucifera.

Belial je Merkurov duh i stoga, kao što mi je sam rekao, mora odgovarati Mihaelu. Ima Blizance (14°) kao zodijački znak. To takođe objašnjava zašto se pojavio kao rimski vojnik i specifično u žutoj boji budući da Sunce vlada Zračnim znakovima iz elementarne perspektive, od kojih su Blizanci mutabilni, dakle prilagodljivi. Njegove posebne vještine su vezane za njegov znak u kome se ističe sposobnošću utjecanja na druge/uvjeravanja na operaterovu volju. Dakle, ukratko, u stanju je dovesti svijet k vašim nogama u tom smislu; natjerat će druge da vas vole i odobravaju vaše postupke, čime vas uzdiže u životu. Ostale stvari su opća komunikacija itd.

Stvari koje sam primijetio tokom rituala:

• Bio je nevjerojatno lagan; navikao sam, kada prizivam infernalne, na intenzivna osjećanja, ali bio je lak kao Zrak (bez igre riječima); njegov odgovor: ‘Samo zato što sam demon, moram donositi vatru i sumpor?’ *Smijeh*.
• Rekao mi je da je iz Reda Potestates, i čudno, uzrujao se kada sam rekao ‘Oh, dakle Sile’; njegov odgovor: ‘Ne — ja sam Potestates, NISAM Sile’; zvanično su jedno te isto, ali velika je šansa da postoji mala razlika unutar samog reda.
• Ima veći pristup nečijim mislima i umu od općeg duha, što također nije iznenađenje; rekao mi je da mu je moj patron blokirao pristup mojim najdubljim mislima, ne da ga to brine jer poštuje privatnost.

Zamolio sam ga da mi podari svoju vještinu i on je pristao, ali bio je kritičan prema mojoj domaće kuhanoj večeri kao ponudi, što ne iznenađuje, jer čak i Goetija navodi da zahtijeva velike ponude. Njegova reakcija na moje ponude kada sam razmišljao o prizivanju njega dok su me moje misli o njemu privukle k njemu, kao što je slučaj s većinom entiteta o kojima razmišljam: ‘Obrok, to je to?…ehm, u redu’.

Rezultat je došao jer sam primijetio poboljšanje; minorno, ali ipak jednako onome što sam mu dao. Posljednje što bih rekao je da je prema povratku u nebo više neutralan, bio je ‘Meh, svejedno mi je’.